Kad smo davne 2006. ja i suprug krenuli na izlet ličkim bespućima tražeći lokaciju za izgradnju male, najmanje vikendice da osiguramo nasoj djeci povremeni boravak u prirodi , obisli smo nekoliko lokacija. Međutim onog trena kad smo zakoračili u Vrelo koreničko, mjesto iz priča za laku noć, a bilo je to u zimskom periodu kad je sve bilo prekriveno snijegom, znali smo da dalje ne idemo.
Potočić i šuma, što više treba za drvenu kućicu iz bajki. Deset godina kasnije naš san je realiziran uz pomoć sredstava EU I poticaje za razvoj ruralnih područja. Pritom smo morali savladati hrpu propisa i zakona uz stalan nadzor Konzervatora obzirom na gradnju u nacionalnom parku .
Konačno u ljeto 2016, naša kolibica bila je useljiva, otada se budimo i idemo spavati s Likom u srcu i mislima. Moja osobna strast su mali detalji poput šalica, tanjura, i drugih detalja, kojima stalno nadopunjujem kolibe.
Naši gosti svi su redom oduševljeni prirodom i mirom koji ih okružuje, mirisom i toplinom drva od kojeg su kuće sagrađene.
Nadam se da ce te nas i Vi posjetiti jer znam da će te se poželjeti vratiti i u neko drugo godišnje doba, Lika je destinacija za sva četiri godišnja doba.
Riječ je o imanju površine 1000m2 na Vrelu Koreničkom sa dvije kolibe za odmor međusobno povezane drvenim mostom iznad potočića Matica, izvor kojeg je svega 500m udaljenosti.
Kolibe su građene tradicionalnom tehnikom ličke gradnje drvenih kuća na betonskim temeljima s krovištem pokrivenim šindrom. Stupovi i zidovi izvedeni su od jelovih planjki a spojevi su rađeni tzv. njemackim vezom – uglovni dvostruki kosi zasjeci. Najveća vrijednost ovakvog načina gradnje uz očuvanje tradicijskih obilježja je postizanje karateristika niskoenergetskih kuća odlične izolacije. Navedeno se itekako osjeti u surovim zimskim mjesecima kad je kuću prilično jednostavno zagrijati bez obzira na vanjske minuse ali i u ljetnom periodu jer nema potrebe za dodatnom klimatizacijom.
Imanje se nalazi praktički na osami obzirom da sa tri strane nema naseljenih kuća, a opet nije u samoj divljini izolirano od civilizacije. Put koji vodi do koliba je bijeli put kojim redovito prolazi samo stado ovaca. Posebnost lokacije je neprekidan šum potoka i malog slapa. Voda je pitka, čista izvorska ali izuzetno hladna, kroz cijelo doba godine ima stalnu temperaturu od 8 stupnjeva. U vrućim ljetnim mjesecima nudi istinsko osvježenje za odvažne.